Pekel na Zemli

 

 

This slideshow requires JavaScript.

DENIS PERIČIĆ

PEKEL NA ZEMLI

IGRAJU: Nikša Eldan, Nino Pavleković, Filip Eldan

 

predstava nastala kao završni ispit na Umjetničkoj akademijiu Osijeku pod mentorstvom

Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović

 

 

Drama Pekel na Zemli, pisana na kajkavskom jeziku, za koju je autor dobio nagradu Marin Držić 1998.godine, kroz kombinaciju suza i smijeha, komedije i horora govori o borbi Dobra i Zla personificiranima u likovima župnika Mihalja Mendušića i sâmog Lucifera.

O predstavi:                                                                                                                                

Predstavu su kao diplomski ispit  napravila trojica glumaca (dva brata blizanca Filip i Nikša Eldan i Nino Pavleković) prema drami Denisa Peričića. U najboljoj maniri grupe Pozdravi, animacijom tijela, pokretom, duhovitom igrom, uz pomoć tri baterije, komada papira A4  i jedne bočice vode oživjeli su tekst koji je zamislio ansambl od 200 ljudi i nekoliko vrlo zanimljivih mjesta događanja (od neba preko crkve i šume do vrata pakla!). Radi se o priči u kojoj pojava crne rupe na nebu privlači sve metalno  sa zemlje (a i voda teče prema gore)  pa tako otvori i paklena vrata, a jedan župnik susretne Lucifera u šumi. Scena u kojoj je jedan brat blizanac Lucifer, a drugi župnik i njihov razgovor, je svakako antologijska! Mi na akademiji imamo već na stotine ispita i  ja ne bih preporučila nešto samo zato što je s moje akademije. Ovo je stvarno nešto što se rijetko dogodi i treba pogledati jer će se o tome sigurno pričati i za 10 godina.

dr. sc. Sanja Nikčević, red. prof., Umjetnička akademija u Osijeku

 

Iz osvrta dr. sc. Alena Biskupovića na 4. Lutkokaz, međunarodnu reviju lutkarstva, Osijek, 22. – 24. listopada 2013. (Kazalište.hr):                                                                              

“Posljednja izvedba osječkih studenata, Pekel na zemli (autora Denisa Peričića), završni ispit Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića (pod mentorstvom Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović) nametnula se u svim aspektima izvedbe kao dragulj festivala. Na prvi pogled teško razumljivu priču o borbi Dobra i Zla (zbog kajkavskog jezika) u tradiciji crkvenih prikazanja i mirakula, trojac je inscenirao služeći se vještim kombiniranjem tradicionalnog i suvremenog lutkarstva s glumačkim tehnikama. Tijelo su koristili kao zamjenu za scenografiju, kostime i rekvizitu uz korištenje tehnika crnog teatra, teatra sjena i animacija dijelova tijela, dok su glumački dijelovi redateljski promišljani na lutkarski način. Rezultat svega je dinamična, kvalitetna i efektna izvedba u kojoj su mladi lutkari/glumci objedinili različite poetike lutkarstva s glumom, demonstrirajući scensku zrelost i naprednost u lutkarskom promišljanju.”