Vladimir

VladimirB1

Autor teksta: Matjaž Zupančič

Prevoditelj: Petar Eldan

Redatelj: Boris Kobal

Skladatelj: Petar Eldan

Scenografija: Nikša Eldan, Filip Eldan

Oblikovanje svjetla: Boris Kobal

Kostimograf: Mladen Grof Jerneić Erdody

Glas s radija (spikerica): Dubravka Novak

Pjevač s radija: Stjepan Levanić

Izrada scenografije: Srečko Meić

Majstor tona: Petar Eldan

Dizajnerica plakata i programske knjižice: Matilda Lepoglavec

Fotograf: Damir Chytil

 

 

Igraju: Zvonko Zečević, Katarina Arbanas, Filip Eldan i Nikša Eldan

 

ŠTO SE ZAPIŠE KADA PIŠEM? (riječ autora)

Vladimira sam napisao prije dvadeset godina i, priznajem, s tom mojom „mladenačkom“ dramom dogodio se nekakav fenomen kojeg ni sam ne razumijem. Ne samo da ju se redovito uprizoruje u Europi, nego je postala i štivo za maturante te se našla u svim mogućim udžbenicima. Neki teatri su u tekstu prepoznali kritiku staljinizma, a drugi, pak, portret nasilnog  „oca“ obitelji desničarske provenijencije… i tako dalje. Ako ću biti posve iskren – nemam pojma što je uzrok takvom interesu za jednostavnu priču o troje mladih prijatelja i vremešnom stanaru. Kada bih znao, možda bih pokušao napisati nešto slično. Ili možda ne bih. Mislim da sam u to vrijeme napisao više kompleksnijih i aktualnijih dramskih tekstova. Ali vjerojatno se autoru u dramu zapiše nešto što ni sam ne zna. Odnosno, možda se zapisuje na nekoj nesvjesnoj razini i možda je to ono najvrijednije, možda upravo time otvara prostor različitim interpretacijama. Jan Kott je za jednu staru dramu napisao da je kao gljiva – u koje god vrijeme da ju postaviš, iz nje će vrištati sadašnjost. Svi mi kojima je veliki elizabetinac bio prvi i najvažniji mentor, znamo barem to da je priča u umjetnosti najbliži put između čovjeka i istine. Kako god bilo – istina u Vladimiru nema samo jedno lice. U nasilju koje se rađa iz dobrih namjera vjerojatno ima i nešto tragično, iako ništa manje zastrašujuće.  Možda još i više.

Matjaž Zupančič