Predstava „ Ako me vidiš“ je vizualno-auditivna neverbalna poezija sa ranjivo-divljim narativom koji pokušava progovoriti o generacijskom strahu, stidu, ljutnji, krivnji, ranjivosti i svim emocijama utisnutim u ženu koja je stoljećima služila kao objekt muškarcu. Stoga, ova predstava u svojoj suštini pokušava prekinuti obrasce ponašanja upisane i u muškarce i u žene te kao rješenje predlaže obostrano otpuštanje prošlosti zbog koje većina muško-ženskih odnosa postaje nemoguća, agresivna, nasilna, zatvorena, otuđena, prisilna, nedostižna, hladna…Kroz prizmu jednog odnosa, predstava progovara o svakom društveno nametnutom aspektu ponašanja muškaraca spram žene, a iz pozicije žene ona pak progovara o generacijskim strahotama koje su činjene u smjeru nježnijeg spola, a zbog kojih svaki muškarac u očima žene postaje nasilnik, silovatelj, otuđenik, izdajica. Može li žena prestati biti nesavršeni muškarac pitanje je na koje pokušava odgovoriti predstava „Ako me vidiš“.
„Žena je nesavršeni muškarac. Usputno biće.“ Toma Akvinski
Stoga, predstava „Ako me vidiš“, kao odgovor na žensku prošlost utkanu u sve nas, nudi nježnost.
„Ako me vidiš okruženu ogromnim šakama pravilno isklesanih ruku svake muškarčine koja se diči ratom dobivenim u četiri zida onog što se trebalo zvati domom, hoćeš li biti dovoljno snažan da me zaštitiš, ne šakama, ne pištoljem moga oca, ne puškom, ne kuburama i bajonetama, hoćeš li biti dovoljno snažan da me zaštitiš zagrljajem?“
TEKST I REŽIJA: Tamara Kučinović
VIZUALNI IDENTITET: Petar Nevžala, Tamara Kučinović i ansambl
GLAZBA: Petar Eldan
OBLIKOVANJE SVJETLA: Tamara Kučinović
IGRAJU:
Tamara Kučinović