Astronauti

Autorski projekt Katarine Arbanas Astronauti kroz jednostavnu emotivnu priču o dvoje običnih ljudi, s kojima bi se mogao poistovjetiti svatko od nas, otvara pitanja objektivnosti vremena i prostora, linearne stvarnosti kao takve, a iz toga i našeg (ljudskog) kapaciteta da spoznamo stvarnost ili, recimo, istinu, što povlači i pitanje slobodne volje.

U našoj predstavi pratimo dvoje ljudi koji žive naizgled uobičajenim, svakodnevnim životom kojeg gledamo kao film, ali su zapravo svo vrijeme u sebi negdje drugdje, u svojevrsnom metaprostoru kojeg prikazujemo na sceni.

Dvoje protagonista vraćaju se neprekidno u trenutak njihova rastanka koji se dogodio prije mnogo godina držeći na taj način jedno drugo zarobljenima u limbu svojih unutarnjih svjetova u kojem plutaju kao astronauti između odluka koje nisu donijeli, a željeli su ih donijeti, između riječi koje nisu izgovorili, a željeli su izgovoriti, između sjećanja na prošlost kakva je bila i fantazija o idealnoj stvarnosti koja je mogla postojati.

Koja je realnost realnija? Koja je stvarnost stvarnija? Koji je život pravi život, a koji samo fantazija? Jesmo li slobodni odlučiti o svojoj sudbini ili smo tek žrtve svojih podsvjesnih mehanizama? Može li se ljubav realizirati negdje onkraj prostora i vremena, negdje na granici svjetova? To su neka od pitanja koja postavlja naša predstava.