Režija, scenografija i dizajn svjetla: Nikša Eldan
Glazba: Petar Eldan
Video: Damir Chytil
Kostimi: Mladen Grof Jerneić Erdődy
Dizajn plakata i programske knjižice: Matilda Lepoglavec
Igraju: Sara Ipša i Filip Eldan
“Mickey Maurice gledajući u ljude vidi tonove, Paloma De la Rosa gledajući u nebo ne vidi svog djeda, a Milica Horvat Bobu Robertsu razbija nos tavom za palačinke. Ona i On vjeruju da sve naše besmislene sudbine mogu poprimiti smisao ako odluče sasvim slučajno dotaknuti jedna drugu. Ona i On voljeli bi dotaknuti smisao kojeg Mickey može odsvirati ako Adam Amin slučajno ne prolije pivo jer je Chiara odlučila da može otvoriti vrata. Ona i On doista ne znaju stvaramo li mi izbor ili naš izbor stvara nas. Nebo se uvijek mijenja, kao i naše sudbine. Nekad nije plavo, ali uvijek je veliko. / Plavo i veliko karta je međuljudskih odnosa. Njeni izbori su meridijani, a Njegove odluke paralele. Broj koordinata odgovara otiscima koje Oni ostavljaju jedni na drugima. Ispreplićući se u ovoj mreži, neka Ona bježi od Njega, a neki On putuje prema Njoj. Gomilajući stupnjeve dužina i širina, svi mi neprestano dotičemo jedni druge, čak i onda kada toga nismo svjesni. Specifični u svojim kretanjima, ponekad zaboravljamo da se zapravo nalazimo na istom mjestu kao i Ona i On. Svako gore i dolje i svako lijevo i desno uvijek su ispod. A iznad je nekad plavo, ali uvijek veliko.” (Hana Kunić)
“Tko su Ona i On pod nebom gdje postoji osam milijardi Njih? Na koji način dotiču jedno drugoga i ima li njihov međusobni odnos ikakav značaj naspram velikog neba? Za Njega i Nju njihove su afere najveće i najznačajnije, veće i od velikog plavog neba ispod kojeg vole, mrze, ljube, udaraju, plaču, smiju se i viču.
Predstava Plavo i veliko progovara o Mickeyu, Chiari, Bobu, Milici, Adamu i Palomi – o Njemu i Njoj koji sumnjaju u svoje odluke što ih dovodi u nemogućnost ostvarivanja svojih želja. Oni, nesvjesni koliko dotiču jedno drugoga, ne znaju što žele. Preostaje im samo poezija vječnog trenutka pod zvijezdama.” (Nikša Eldan)
„Kada razmotriš stvari poput zvijezda, sve naše afere čine se nevažnima, zar ne?“ (Virginia Woolf, Noć i dan)
Vedrò con mio diletto: Antonio Vivaldi/Petar Eldan